četvrtak, 06.05.2010.
Poštovani posjetitelji,
najnovije članke i vijesti iz Protestantske reformirane crkvene općine Zagreb možete pratiti OVDJE.
subota, 03.04.2010.
Svima želimo blagoslovljen i radostan Uskrs!
“Žena kad rađa, osjeća tjeskobu jer dođe njezin čas. Ali kad rodi dijete, više se ne sjeća muke zbog radosti jer se rodi čovjek na svijet. Tako i vi osjećate žalost, ali ću vas opet vidjeti i radovat će se vaše srce, i vaše vam radosti nitko ne će uzeti” (Iv 16, 21.22)
Krist je umro, Krist je uskrsnuo. Krist će doći ponovno!
nedjelja, 07.03.2010.
Sveto pismo u zajednici-povijest spasenja
Budući da je Pismo corpus, živa cjelina, za čitanje u kućnoj zajednici dolazi u obzir samo neisprekidano čitanje zvano lectio continua. Povijesne knjige, proroci, evanđelja, pisma i otkrivenje čitaju se i slušaju u suovisnosti kao Božja riječ. One postavljaju zajednicu koja ih sluša usred čudesnog svijeta objave izraelskog naroda sa njegovim prorocima, sucima, kraljevima i svećenicima, njegovim ratovima, blagdanima, žrtvama i patnjama. Vjerujuća zajednica biva uvučena u božićne događaje, u krštenje, u čuda i govore, u patnje, umiranje i uskrsnuće Isusa Krista. Ona prima udio u onome što se jednom na ovoj zemlji desilo za spas sveg svijeta i sama dobiva kroz sve ovo spasenje u Isusu Kristu. Neisprekidano čitanje biblijskih knjiga tjera svakoga, koji želi poslušati, da se uputi tamo, gdje je Bog, da bi čovjek bio spašen, djelovao jednom zauvijek. Povijesne knjige Svetog pisma će nam baš kroz čitanje na zajedničkoj pobožnosti postati sasvim novima. Primamo udio u onome što se desilo za naše spasenje: Prolazimo kroz Crveno more, kroz pustinju, preko Jordana u obećanu zemlju, zaboravljajući i gubeći sami sebe. Sa Izraelom padamo u sumnju i nevjeru, i kroz kaznu i pokajanje opet primamo Božju pomoć i vjernost. I sve to nisu sanjarenja već sveta, božanska stvarnost. Bivamo iščupani iz vlastite egzistencije i usađeni usred svete, Božje povijesti na zemlji. Tu se Bog trudio oko nas, a trudi se još i danas u našim nevoljama i grijesima, kroz svoj gnjev i svoju milost. Nije toliko važno to da je Bog onaj koji gleda i sudjeluje u našem današnjem životu, već da smo mi pažljivi slušatelji i sudionici Božjeg djelovanja u svetoj povijesti, u povijesti Krista na zemlji. Zato samo ako smo mi u njoj prisutni, tada je i Bog kod nas. Ovdje dolazi do potpunog preokreta. Ne treba se u našem životu tek dokazati Božja pomoć i prisutnost, već se ona u Isusovom životu dokazala za nas. Uistinu je za me važnije znati što je Bog učinio za Izrael i za svog Sina Isusa Krista, nego li istraživati, što Bog ima u planu sa mnom danas. Da je Isus umro, to je važnije od toga da ja umirem, a da je Isus bio uskrišen od mrtvih, to je jedini razlog za nadu da ću i ja biti uskrišen na Sudnji dan. Naš spas je izvan nas samih (extra nos), ja ga neću naći u mom životopisu već jedino u povijesti Isusa Krista. Samo onaj, koji sebe može pronaći u Isusu Kristu, u njegovu utjelovljenju, u njegovu križu i u njegovu uskrsnuću, samo taj je kod Boga i Bog je kod njega.
Dietrich Bonhoeffer iz knjige „Zajednički život“ str. 49-50.
nedjelja, 21.02.2010.
Mir i sigurnost
„I kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega: jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi. Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome, zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi. Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi." (Lk 17, 26-30)
„A o vremenima i trenucima nije, braćo, potrebno pisati vam. Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći. Dok još budu govorili: "Mir i sigurnost", zadesit će ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i neće umaći. Ali vi, braćo, niste u tami, da bi vas Dan mogao zaskočiti kao kradljivac: ta svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noći ni od tame. Onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo.“ (1. Sol 5, 1-6)
Nedavno smo svi bili svjedoci tragičnog i razarajućeg potresa koji se dogodio na Haitiju. Siromašnoj zemlji i onako bremenitoj problemima, iznenada se dogodila potpuna katastrofa. Ljudi su izgubili svoje najmilije, zdravlje i krov nad glavom. Sve one zapravo sporedne stvari kojima su se ljudi do tog trena bavili postale su potpuno nevažne, a istinski problemi su se još više produbili.
Teško nam je prihvatiti da se nešto slično, ili još mnogo gore, može dogoditi i nama koji živimo u ipak mnogo bogatijoj, prosperitetnijoj i sigurnijoj zemlji. Teško nam je razmišljati o mogućoj katastrofi i iznenadnom kraju svega oko čega smo se do tog trena trudili. To nam je posebno teško dok smo prezauzeti kupovinom stvari koje želimo, kreditima, karijerom, zdravljem, ljubavnim vezama ili podizanjem obitelji. Teško nam je prihvatiti da to sve može nestati preko noći.
S obzirom na svu ovu tragediju, o Bogu možemo misliti što god želimo ( ja osobno mislim da je dobar, da svime upravlja i za sve ima dobar razlog), no Sveto pismo svjedoči da nam predstoji upravo takva i još mnogo veća katastrofa. Sve ovo što se sada događa zapravo je tek mali uvod u ono što predstoji ovome svijetu. Uoči samoga kraja uzdrmati će se sami temelji i sile svemira. Tada će se pokazati jasan znak slavnog drugog dolaska Isusa Krista i svi narodi na zemlji će proplakati (Mt 24, 29-30). No tada će biti prekasno..
Upravo kada se ljudi, prezauzeti svojom ugodom, interesima i svakodnevnim poslovima, ne budu marili za riječi ovog proročanstva niti to očekivali, ono će se obistiniti. Baš kada ljudi budu govorili: „Mir i Sigurnost“, odnosno kada budu smatrali da su sami kadri izgraditi miran i prosperitetan svijet, doći će iznenadna propast.
No oni koji vjeruju svjedočanstvu Svetog pisma su poput Noe ili Lota, možda čudni ovome svijetu, no njih velika nevolja neće iznenaditi. Oni, svjesni svoje ranjivosti i prolaznosti, nisu prezauzeti stvarima ovoga svijeta. U vlastitom nemiru i nesigurnosti, utječu se Bogu kao jedinom izvoru mira i sigurnosti. Ovaj život provode mudro i umjereno, svakim danom žele upoznati Boga bolje, teže ka poslušnosti njegovoj Riječi, ka poštenju, dobru i ljubavi. Oni su svoje živote i spasenje predali u ruke Isusa Krista i radosno iščekuju njegov povratak
četvrtak, 18.02.2010.
Čestitka dr. Ivi Josipoviću
Čestitamo novoizabranom Predsjedniku Republike Hrvatske dr. Ivi Josipoviću na svečanoj prisezi i stupanju na dužnost Predsjednika Republike. Mnogo uspjeha u radu i hrabro naprijed gospodine Predsjedniče!
Nova knjiga o predodređenju: R. C. Sproul - ''Izabranici Božji''
Svi koji želite naručiti knjigu IZABRANICI BOŽJI možete nas kontaktirati na slijedeći e-mail: krscanski-centar@os.t-com.hrOva email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
Nauk o predodređenju vezuje se za reformiranoodnosno kalvinističko učenje, koje je tako nazvano po reformatoru JeanuCalvinu.
No predodređenje, odnosno učenje da je Bog od vječnosti izabrao pojedince za spasenje, prisutno je u kršćanskoj teologiji i prije Calvina, npr. kod Augustina, reformatora Martina Luthera i drugih. Iako se pod pojmom kalvinizam podrazumijevaju reformirane odnosno prezbiterijanske denominacije, on ipak označava mnogo više: to je čitav jedan teološki pravac koji danas nije prisutan samo u navedenim denominacijama, nego i u drugim protestantskim crkvama i zajednicama u većoj ili manjoj mjeri.
Nauk o predodređenju ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Jedni ga zdušno prihvaćaju vjerujući da je Bog suveren u svemu pa tako i u svojoj odluci o tome tko će biti spašen, a tko neće, dok ga drugi energično napadaju smatrajući ga čak opasnom herezom koja dovodi u pitanje ljubav Božju. Iz razgovora s mnogim protivnicima kalvinističkoga učenja razvidno je da se kod njih ipak radi o nedovoljnom poznavanju nauka o predodređenju. Iz takvoga manjkava poznavanja navedene problematike stvaraju se krive predodžbe o kalvinizmu.
Osim prijevoda knjižice „Što su izabranje i predestinacija“ od Richarda D. Phillipsa, na hrvatskome jeziku nemamo specifične literature koja je posvećena ovoj problematici. Stoga smo se odlučili na prijevod knjige Dr. R. C. Sproula „Izabranici Božji“. Navedeno djelo na ozbiljan i stručan, a istovremeno i na svima razumljiv način obrađuje nauk o Božjem izboru u svjetlu Svetoga pisma te pomaže čitatelju razumjeti ono što kalvinisti doista vjeruju kada je u pitanju nauk o predodređenju odnosno izabranju. Vjerujemo da će ova knjiga pomoći i onima koji su kalvinisti i onima koji to nisu, prvima da učvrste svoje uvjerenje u suverenost Božju po pitanju spasenja grješnoga čovjeka, a drugima da dobiju ispravna saznanja o kalvinističkom učenju, što je preduvjet međusobnom razumijevanju i konstruktivnom dijalogu.
subota, 13.02.2010.
Kršćanska zajednica-Kristovo Tijelo
Kada je Sin Božji na sebe uzeo tijelo, tada je iz same milosti prihvatio našu bit, našu narav. Tada je istinski i tjelesno prihvatio nas. Takva je bila vječna odluka trojedinog Boga. Sada smo mi u njemu. Gdje god on bio, on nosi naše tijelo, on nosi nas. Gdje god on bio, tamo smo i mi, u njegovom utjelovljenju, na križu i u njegovom uskrsnuću. Mi mu pripadamo jer smo u njemu. Zato nas Pismo i zove Kristovim Tijelom. No ako smo, prije no što smo to mogli znati i htjeti, izabrani i prihvaćeni sa cjelokupnom Crkvom u Kristu, tada i zajedno, za vječnost pripadamo njemu. Mi koji sada živimo u zajedništvu bit ćemo jednom kod njega u vječnom zajedništvu. Tko pogleda svoga brata neka zna, da će u Kristu biti vječno sa njim sjedinjen. Kršćansko zajedništvo je zajedništvo kroz Isusa Krista i u njemu. Na ovom preduvjetu počivaju sva pravila koja za zajednički život kršćana daje Pismo...
...Jedni drugima smo braća samo po Kristu. Ja sam drugom kršćaninu brat samo zbog onog, što je Isus Krist učinio na meni i za mene. Onaj drugi je meni postao bratom kroz to što je Isus Krist učinio za njega i na njemu. Od neprocjenjive je važnosti činjenica da smo braća samo kroz Isusa Krista. Znači, nije mi brat onaj koji pristupa ozbiljan i pobožan u težnji za bratskim zajedništvom, već mi je brat onaj koga je Krist spasio, onaj koji je od grijeha oslobođen i pozvan k vjeri i k vječnome životu. Naše zajedništvo ne može se utemeljiti na onome što je čovjek kao kršćanin u samome sebi, u svojoj sabranosti i pobožnosti. Ono, naprotiv, što je čovjek po Kristu, to je odlučujuće za naše bratsko zajedništvo. Ono što je Isus učinio za nas obojicu temelj je našeg zajedništva. Ovo ne vrijedi samo za početak, kao da bi se tijekom vremena ovom zajedništvu moglo nešto dodati, već to tako ostaje za svu budućnost i vječnost.
Dietrich Bonhoeffer iz knjige „Zajednički život“ str. 24-26.
subota, 06.02.2010.
Opravdanje i zajedništvo
"Kršćanin je čovjek koji svoju sreću, svoj spas, svoju pravdu ne traži više u samom sebi nego samu u Isusu Kristu. On zna da ga Božja Riječ u Isusu Kristu optužuje i onda kada on svoju krivicu ni najmanje ne osjeća, te da ga Božja Riječ u Isusu Kristu oslobađa i opravdava, ako on ni najmanje ne osjeća svoju pravdu. Kršćanin ne živi po sebi samome, po vlastitoj optužbi ili po vlastitom opravdanju, već na temelju Božje optužbe i njegova opravdanja. On živi u potpunosti po Božjoj Riječi, u vjernoj podložnosti Božjem sudu. On živi po tome optužuje li ga ili opravdava Bog. Smrt i život kršćaninovi nisu uključeni u njemu samome, već on nalazi i jedno i drugo u Riječi koja mu dolazi izvana, u Riječi Božjoj njemu upućenoj. Reformatori su to opisali ovako: Naša pravda je „tuđa pravda“, pravda koja dolazi izvana (extra nos). Time su izrekli da kršćanin zavisi od Božje Riječi koja mu biva govorena.. On je okrenut prema vani, prema Riječi koja mu dolazi.. Kršćanin u potpunosti živi od istine Božje Riječi u Isusu Kristu. Pita li ga se. Gdje je tvoj spas, tvoje blaženstvo, tvoja pravda, on nikada ne može ukazati na sebe, već na Riječ Božju u Isusu Kristu, koja mu dosuđuje spas, blaženstvo i pravdu...
...Zbog toga kršćanin treba kršćanina koji će mu kazati Božju Riječ. Uvijek iznova on ga treba, kada je u neizvjesnosti i kada klone. On, naime, sebi, iz sebe sama, ne može pomoći, a da se pri tome ne prevari u istini. On brata treba kao nosioca i navjestitelja božanske spasonosne riječi. On brata treba samo zbog Isusa Krista. Krist u vlastitom srcu je slabiji od Krista u bratovoj riječi. Onaj je neizvjestan, ovaj je siguran. Time postaje cilj svake kršćanske zajednice jasan: Kršćani jedni druge susreću kao nosioce spasonosne poruke. Bog im, kao takvim, dopušta da se okupe i daruje im zajedništvo."
Dietrich Bonhoeffer iz knjige „Zajednički život“ str. 22-25.
četvrtak, 04.02.2010.
Vrhovni sud Republike Hrvatske presudio u korist KC Dobrog pastira u Osijeku
Nakon sedam godina suđenja Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudio kako je Reformirana crkva Dobroga Pastira (Kršćanski centar Dobroga Pastira) vlasnik imovine na adresi Franje Markovića 7, u Osječkoj Tvrđi. Presuda Vrhovnoga suda je pravomoćna i na nju se ne može uložiti žalba.
Nakon sedam godina izgnanstva i neprijatnosti koje su trpjeli vjernici ove crkve zajedno sa svojim pastorom, njezini pravi vlasnici će se uskoro moći vratiti u svoje prostorije.
Zahvaljujemo svima koji su nas podržavali u svojim molitvama. Molite i dalje da se formalnosti oko iseljenja onih koji trenutno uzurpiraju zgradu i našega ponovnog useljenja u zgradu ubrzaju kako bi smo mogli nastaviti misijski i pastoralni rad u gradu Osijeku.
Fotografije iz razdoblja kada su njezini vlasnici bili u Tvrđi možete vidjeti na SLIJEDEĆEM LINKU
subota, 23.01.2010.
Dan vjerskih sloboda- Svečana skupština Udruge za vjersku slobodu
Dana 23. siječnja, 2010. povodom Dana vjerskih sloboda, Udruga za vjersku slobodu održala je svečanu skupštinu. Skupštini je nazočio i novoizabrani Predsjednik Republike Hrvatske dr. Ivo Josipović. Na skupštini su dodijeljene godišnje nagrade zaslužnima. Predsjednica Udruge najavila je angažman Udruge u rješavanju pitanja Ugovora između manjinskih vjerskih zajednica i Vlade RH, za što se aktivno zalaže Hrvatska kršćanska koalicija.
petak, 22.01.2010.
Dan vjerskih sloboda- Tribina o vjerskoj nejednakosti u Hrvatskoj
Dana 22. siječnja, 2010. povodom Dana vjerskih sloboda, u dvorani Kulturnog informativnog centra, Preradovićeva 5, a u organizaciji Hrvatske kršćanske koalicije održana je tribina s temom vjerska nejednakost u Hrvatskoj. Na tribini su sudjelovali: pastor Mario Dučić, gđa. Ines Bojić- odvjetnica iz Zagreba, pastor Jasmin Milić i gosp. Domagoj Margetić-urednik portala necenzurirano.com. Skupu su nazočili i predstavnici Vlade RH, te brojni novinari.
Na skupu je još jednom istaknut problem nejedanakog tretmana vlasti prema svim vjerskim zajednicama u RH (što je zajamčeno Ustavom RH), te nedostatak političke volje da se taj problem riješi. Ta nejednakost se poglavito očituje kroz nejedanke i subjektivne kriterije vezane uz potpisivanje Ugovora o reguliranju pitanja od zajedničkih interesa između Vlade RH i vjerskih zajednica, odnosno kroz nejednaka prava svih vjerskih zajednica u RH.
Snimku tribine u cijelosti možete preslušati na portalu:
Necenzurirano.com- Vlada je institucionalizirala vjersku diskriminaciju
srijeda, 20.01.2010.
Naš novi prostor za sastanke i bogoslužja
Od iduće nedjelje redovita nedjeljna bogoslužja i druženja imati ćemo u novom službenom prostoru na adresi Ivane Brlić Mažuranić 18, Malešnica.
Zainteresirani da nas posjete na bogoslužju mogu se javiti na našu e-mail adresu: ref.pres.church.zagreb@gmail.com
nedjelja, 17.01.2010.
Bogoslužje-17. siječnja, 2010.
nedjelja, 10.01.2010.
Najava bogoslužja
U nedjelju, 17. siječnja, 2010., s početkom u 16. 30 sati održati ćemo naše redovito bogoslužje s Gospodnjom večerom. Bogoslužje će predvoditi, te na njemu propovijedati naš gost pastor Jasmin Milić. Svi ste dobrodošli!!!
Adresa: Milivoja Matošeca 2, Malešnica (prostor Baptističke crkve Malešnica).
četvrtak, 07.01.2010.
Audio propovijed: Jasmin Koso- Evanđelje po Luki 6, 37-42
"Upravljati tuđim životima"
| Lk 6, 37-42.wav |
četvrtak, 24.12.2009.
Svima želimo blagoslovljen Božić!
srijeda, 23.12.2009.
Jer dijete nam se rodilo
Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni. Nadaleko vlast će mu se sterat' i miru neće biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: učvrstit će ga i utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka učinit će to privržena ljubav Jahve nad Vojskama. (Izaija 9, 5-6)
A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. No anđeo im reče: "Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama." I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: "Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!" Čim anđeli otiđoše od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: "Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin." I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovijediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. (Lk 1, 8-19)
Da bi vjera bila istinska i spasonosna potrebno je da nam bude naviještena, saopćena riječ evanđelja. Potrebno je da poput proroka i pastira čujemo i razumijemo (Bog daje razumijevanje u skladu s intelektualnim mogućnostima pojedinca) vijest o Spasiteljevu rođenju . (Rim 10, 14-17; 1. Kor 15, 1-6).
Prava vjera nije ona u kojoj posredno, bez vlastitog znanja i razumijevanja, pristajemo uz nauk i učenje Crkve ili znanje i karizmu nekog čovjeka. Isto tako, prava vjera nije ona u kojoj se klanjamo nekom proizvodu naše mašte. Potrebno je da osobno razumijemo i prihvatimo ono što je Bog kroz svoju riječ htio da o njemu znamo.
No prava vjera svakako ide dalje od onoga što o Bogu možemo znati ili razumjeti... (Heb 11, 1-3).
Da bi vjera bila istinska i spasonosna još važnije je da nam, poput Marije, naviještena Riječ bude pohranjena u srcu. Nije dovoljno samo vjerovati da su riječi Evanđelja i biblijskog nauka istinite ako u njima ne nalazimo razlog za vjeru, nadu i sigurnost koja nas nosi kroz život. Vjerom primamo Isusa Krista kao svog Spasitelja i takvo vjerom trebamo nastaviti živjeti u njemu (Kol 2, 6). On je naš divni Savjetnik, silni Bog, vječni Otac i mironosni Knez.
Prava vjera jest ona koja nas, poput pastira koji su čim im je naviješteno Kristovo rođenje počeli poticati jedni druge da krenu u Betlehem, podiže i pokreće u želji da ga konačno vidimo i poklonimo mu se. Prava vjera jest ona koja nas pokreće u životu. (Rim 8, 26-39; 2. Kor 13, 3-4).
Bog je kroz svoj proroke unaprijed najavio rođenje Mesije, Spasitelja svijeta. Rođenje, smrt i uskrsnuće Isusa Krista, te njegovo Uzašašće na nebo odigrali su se naočigled ljudi. No pravi razlozi Božjeg navještaja sežu mnogo dalje i dublje od onoga što mi možemo vidjeti i razumjeti. Razumijevanje i vjerovanje u istinitost tih događaja treba da nas navodi na dalje razmišljanje o razlozima zašto su se dogodili, na vjeru u nama nevidljive i u potpunosti nerazumljive realnosti, na povjerenje u Božju beskrajnu mudrost, savršene planove i dobrotu. (Ef 1, 17-23; Jr 29,11)
Tako nam Kristovo rođenje, smrt i uskrsnuće daju razlog za pouzdanje u Boga, smislen život, unutarnje zadovoljstvo i nadu u vlastito uskrsnuće i vječni život. ( 1. Kor 15, 20-22; 2. Tim 2, 11-13)
utorak, 22.12.2009.
6000 bodova za Nebo
6000 bodova za nebo from Chris on Vimeo.
subota, 12.12.2009.
Izabrani prije vječnih vremena
On nas je spasio i pozvao svojim svetim pozivom, ne po našim djelima, nego po svojoj odluci i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vječnih dana. (2. Tim 1, 9).
Jer dok se još nisu rodili, niti učinili išta dobra ili zla, da ostane Božji naum o izboru, koji nije zbog djela, nego zbog onoga koji poziva... (Rim 9, 11-12).
Ponekad smo skloni razmišljati da spasenje po Božjoj milosti znači: Shvativši da se ne možemo spasiti svojim djelima, odnosno da smo grešnici, prihvatili smo u Isusa kao svog Spasitelja. Spašeni smo ne zbog dobrih djela, već zato što vjerujemo u Krista. Međutim, to je tek djelomično točno.
Sveto pismo nam otkriva da je Božja milost je mnogo šira i sveobuhvatna. Još prije nego što je stvorio ovaj svijet (prije vječnih vremena), prije nego što smo se rodili i mogli učiniti bilo kakvo dobro ili zlo, ili odlučiti vjerovati u Isusa, Bog nas je već izabrao i odlučio spasiti po svojoj milosti. Tu odluku je ostvario kroz svoga Sina Isusa Krista i njegovu žrtvu na križu. On je živio bez grijeha i na križu, umjesto nas, platio kaznu za svu našu krivicu i grijehe. To je jedini razlog zbog kojeg nam Bog oprašta i prihvaća nas.
Nas koje je izabrao za spasenje, Bog je pozvao svojim svetim pozivom. Vodio nas je da čujemo poruku Evanđelja, pokajemo se i dao nam dar vjere u Krista (Fil 1, 29). Tako naše spasenje ne ovisi o nama, našim djelima ili odluci, pa čak ni o našoj vjeri, već u cijelosti o nezasluženoj Božjoj milosti.
Još i više od toga, svako istinsko dobro na ovom svijetu, i sve dobro što možemo učiniti, dolazi isključivo od Boga (Jk, 1, 17). Duh Sveti-Bog je taj koji vjernike pokreće da čine dobro. No on to ne čini prisilno ili mimo naše svijesti, kao kad bi primili kamen u ruku i bacili ga. Ne, on nam daje želju i volju, izvodi u nama htjenje i djelovanje (Fil 2, 13). Sveti Duh u nama čini da Boga ljubimo, poštujemo, vjerujemo mu i želimo biti poslušni. Također, poučava nas kroz svoju Riječ-Sveto pismo. Potiče nas da ljubimo pravdu a mrzimo zlo. No, ako nam i to nije dovoljno, daje nam i obećanja koje blagoslove mogu očekivati oni koji vjeruju Bogu i slušaju ga. Sve su to načini kako Bog radi i djeluje u vjernicima. Mi smo ti koji činimo, ali znamo tko to zapravo čini u nama i kroz nas, i od koga sve dolazi. Tako da sve bude isključivo na slavu i hvalu Božju (Fil 1, 11)!
nedjelja, 22.11.2009.
Bogoslužje i konfirmacija
Dana 21. studenog, 2009. održano je bogoslužje na kojem smo obilježili i službenu registraciju crkve u Zagrebu te konfirmirali dvije nove članice crkve. Bogoslužje i propovijed predvodio je superintendent Protestantske reformirane kršćanske crkve u RH dr. Jasmin Milić. Zahvaljujemo svima koji su pomogli i sudjelovali u ovom događaju.
petak, 30.10.2009.
Svim vjernicima, protestantima i kršćanima reformacijske baštine, čestitamo Dan Reformacije!
„U suštini, pravi vjernik je samo onaj koji u sebi nosi duboku uvjerenje da je za njega Bog blagonakloni i dobronamjerni otac i koji sve očekuje od njegove blagodati, koji, oslanjajući se na obećanja Božje dobre volje, nosi u sebi bez ikakve sumnje iščekivanje svog spasa, kako to kazuje apostol: 'ali Krist - kao Sin, nad kućom njegovom. Njegova smo kuća mi ako sačuvamo smjelost i ponos nade'. Govoreći tako svjedoči da se nitko ne može neposredno u Boga nadati, osim ako se usuđuje smjelo pohvaliti da je nasljednik nebeskog kraljevstva. Vjernik je samo onaj tko se, kažem opet, podržan izvjesnošću svog spasa, usuđuje bez kolebanja vrijeđati đavola i smrt, kako to uči apostol u svom zaključku Rimljanima: 'Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem'. U tom smislu on ne misli da je pogled našeg razumijevanja dovoljno prosvijetljen, ukoliko ne gledamo kakva je nada u vječno naslijeđe za koje smo pozvani. On svuda uči da ne možemo dobro spoznati Božju dobrotu ukoliko u sebi ne nosimo potpunu sigurnost u nju.
Jean Calvin „Institucije“
srijeda, 07.10.2009.
Krštenje po reformiranom obredu u Tordincima 4. 10. 2009.
srijeda, 30.09.2009.
S tribine posvećene 500. obljetnici rođenja Jeana Calvina
Dr. sc. Jasmin Milić
Dr. sc. Jos Colijn
Vatroslav Župančić, moderator tribine
nedjelja, 13.09.2009.
Tribina posvećena 500. obljetnici rođenja Jeana Calvina
Tribune-lecture dedicated to the 500th anniversary of the birth of John Calvin.
Govornici: Dr. sc. Jasmin Milić, superintendent Protestantske reformirane kršćanske crkve u RH;
Dr.sc. Jos Colijn, nizozemski teolog i povjesničar crkve, prodekan na Reformiranom teološkom fakultetu u Kijevu, Ukrajina.
Vrijeme: 29. rujan 2009. u 16:00 sati
Mjesto: Knjižnica Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb
subota, 29.08.2009.
Vječnost
„Mi ne gledamo na ono što se vidi, nego na ono što se ne vidi, jer je ovo što se vidi prolazno, a ono što se ne vidi vječno.“ 2. Kor 4, 18
Postoji nešto, duboko u svima nama, što ne može podnijeti prolaznost. Teško podnosimo da nešto postoji u jednom trenutku i onda više nije. To nas pomalo plaši. Plaši nas naša vlastita prolaznost, prolaznost naših osjećaja i svega oko nas. Željeli bismo nekako uhvatiti vrijeme. Tražimo razlog i vrijednost našeg postojanja i svega što radimo.
Zato i one trenutke strastvene ljubavi, privlačnosti i naklonjenosti dva ljudska bića jednog drugome želimo učiniti vječnima, da nikada ne prođu. Imamo potrebu da i svaku onu vremenitu, strastvenu ljubav doživimo kao vječnu i jedinu pravu.
To je i razlog ljudskog prisjećanja, naših jubileja. Želimo da neki događaji ne padnu u zaborav, da imaju vječni značaj i vrijednost. U tome je i razlog zašto želimo učiniti nešto veliko i vrijedno, da nas se pamti. Zato se često mašimo i sjete, posebno kada vidimo kako starimo i prolazimo.
To je čovjek. Svi težimo ka nekoj vječnosti i vječnim vrijednostima, to je duboko u nama.
Međutim, koliko god nastojali, vječno nikako ne možemo naći i dohvatiti u vidljivom, opipljivom i prolaznom. Vječno je našim osjetilima nevidljivo, neopipljivo i neuhvatljivo. Vječnost možemo naći samo „očima“ vjere. Očima vjere moramo prihvatiti da je sve vidljivo, i sve naše vrijednosti, nastalo iz nevidljivog i duhovnog, iz smisla koji nam je dan i koji nas okružuje.
„Vjerom spoznajemo da je svijet Božjom riječju načinjen, tako da iz nevidljiva postade vidljivo.“ Heb 11, 3
Razlog i vrijednost našeg postojanja i postupaka nije u nama samima, već sve što postoji svoje počelo ima u Bogu. Bez njega, samo po sebi, sve je prolazno. No sva ljubav, i sva naša nastojanja svoj razlog i vrijednost imaju u Bogu i zbog njega. A On jednostavno jeste, On je vječan.
„Boga nitko nikada nije vidio. Jedinorođeni koji je Bog, koji počiva u Očevu krilu, nam ga je objavio.“ Ivan 1, 18
Nevidljivi i neopipljivi Bog je prije dvije tisuće godina postao vidljiv i opipljiv kroz svoga Sina Isusa Krista. Vječni Bog, koji je Duh, i kojega nitko nikada nije vidio ili opipao, objavio se u vremenu, u ljudskom tijelu, postao ljudima vidljiv i opipljiv, te pobijedio smrt i uskrsnuo. Bog nam je najjasnije moguće pokazao sebe, svoj karakter i svoju volju. Sve to je učinio iz svoje ljubavi, da bi nam pokazao Put u vječni život i ohrabrio našu nadu i vjeru.
četvrtak, 27.08.2009.
Biblijske grupe i druženja
Iduća Biblijska grupa biti će u četvrtak, 3. rujna.
Ukoliko ste zainteresirani da sudjelujete na našim Biblijskim grupama i druženjima, možete se javiti na e-mail:ref.pres.church.zagreb@gmail.com ili na mob:091 251 30 59 (Jasmin Koso, voditelj).
ponedjeljak, 24.08.2009.
Audio propovijed: Daniel Downey- "Samson"
Homily: Daniel Downey- "Samson"
(with a few worship songs)
|
utorak, 18.08.2009.
Samo vjera, samo milost
Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo.
Ef 2, 8-10
Niti jedno naše djelo, motiv ili namjera nisu potpuno dobri. Slikovito rečeno, ništa u našem životu nije bijelo, već se nijanse protežu od sivog pa sve do potpuno crnog.
Ako pažljivo i pošteno preispitamo svoje misli, motive i namjere vidjet ćemo i sami da je to tako.
Međutim, ako se preispitamo u svjetlu Božje savršene dobrote, čistoće i ljepote sigurno ćemo vidjeti svoje manjkavosti pred njim. Dakle, daleko smo od Božje dobrote i savršenosti, i kao s takvima, Bog s nama ne može imati nikakav odnos, osim ako nam se nekako ne smiluje zbog svoje ljubavi. Ili drugim riječima, svi smo krivi pred Bogom po njegovu Zakonu dobra i zla. Nitko se ne može održati na njegovom sudu sa svojim djelima.
Zato je došao Isus Krist. Došao je da pomiri Božju neumoljivu pravednosti i dobrotu s jedne strane, i želju da nam se smiluje zbog svoje ljubavi i samilosti s druge. Isus Krist predstavlja most koji premošćuje jaz koji nas dijeli od Boga. Vjera u Krista je to spasonosno djelo koje Bog zapravo želi. No i to da možemo uvidjeti svoje stanje pred Bogom i povjerovati je zapravo dar od Boga.
Isus Krist, koji je sam bio bez ikakvog grijeha, platio je svu kaznu za one koji vjeruju u njega. Za njih više nema nikakve osude pred Bogom. Bog im sve oprašta zbog Krista, zbog onoga što je On učinio. “Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima;”
1. Kor 15, 3-4
Oni koji vjeruju u Krista trebaju učiti živjeti i svakodnevni život iz vjere u Božju milost i oproštenje, a ne i dalje nastojati da svojim trudom postignu savršena djela za Boga.
I kada povjerujemo u Krista naša djela su i dalje daleko od savršenstva, te i dalje griješimo..
No Isus je onima koji vjeruju u njega obećao da će u njih staviti svoga Duha. Sveti Duh je taj koji u njima proizvodi povjerenje i želju da slušaju Boga, koji ih postupno mijenja, te koji kroz njih čini svoja djela ljubavi koja je unaprijed predvidio. Naše je samo da mu vjerujemo i da to želimo. U stvari, naše je da upotrebljavamo dar vjere koji nam je dao.
četvrtak, 30.07.2009.
Isus naš prijatelj
„Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam.“ Ivan 15, 13-14
Isus Krist- Sin Božji je taj naš prijatelj koji nam je iskazao toliku ljubav da je položio svoj život za nas kao svoje prijatelje. Učinio je to radi našega spasenja.
„On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.“ Poslanica Filipljanima 2, 6-8
Za onoga koji ovo vjeruje Bog prestaje biti strogi sudac (mada je Bog i pravedni sudac) koji nabija standarde, ocjenjuje naša djela i kažnjava, te postaje njegov prijatelj, onaj koji ga neizmjerno ljubi, brine i želi samo dobro.
Isusovi prijatelji su oni koji vjeruju da je On dao svoj život za njih, odnosno oni koji imaju povjerenja u njega.
Onaj koji živi u uvjerenju da mu je Sin Božji prijatelj, da ga neizmjerno ljubi, želi učiti od Isusa i slušati njegove zapovijedi. Naravno da i griješi, on se nalazi na putu učenja i promjena kroz cijeli život, ima uspone i padove, ali uči od Isusa i teži slušati ga.
I to ne zato što mora, već zato što su on i Isus prijatelji, zato što ga sve više poznaje, voli, zahvalan je, te ima sve više povjerenja.
ponedjeljak, 27.07.2009.
Rain down
Iz filma The Fighting Temptations (hrv. U iskušenju)
